berlinski sindrom
67th International Berlin Film Festival (Berlinale) - Berlin Syndrome at Grand Hyatt Hotel Cast members and director attend a photocall for "Berlin Syndrome" at the 67th International Berlin Film Festival (Berlinale) Featuring: Max Riemelt Where: Berlin, Germany When: 14 Feb 2017 Credit: WENN.com WP#ECAF /WENN/PIXSELL/WENN/PIXSELL

Ako vas je naslov filma Berlinski sindrom, asocirao na pojam Stockholmski sindrom, dobro vas je asocirao. U nazivu je spojen zapravo Stockholmski sindrom kao psihološki pojam s njemačkim glavnim gradom Berlinom, gdje se odvija radnja filma u solidan psihološki triler.

Radnja filma Berlinski sindrom je zapravo iznimno jednostavna. Claire je Australka koja odlučuje solo otputovati u avanturu života, kako u jednoj sceni objašnjava, u Berlin. S obzirom da je Berlin zaista grad prepun “svega i svačega”, odlično je izabrala poligon za životna iskustva. Fotografira i hoda gradom s ruksakom – backpackom kada susreće Andija. Andi je profesor engleskog jezika koji šarmantnim izgovorom i (namjernim) brkanjem riječi te jasno atraktivnom fizičkom pojavom dovoljno zainteresira djevojku da stavi svoje daljnje planove za putovanje kroz Njemačku na pauzu i provede jednu strastvenu noć s njim. Ili je ona barem mislila da će to tako biti one night stand. U jeku strasti Andi joj govori neka slobodno bude glasna jer ju nitko neće čuti, a prozori se ionako ne mogu otvoriti.

Zatvorenica ili ljubavnica

Sljedeće jutro se budi zaključana u njegovo stanu koji je već dovoljno creapy jer se nalazi u napuštenoj zgradi gdje je Andi jedini stanar. Clair postaje Andijeva zatočenica u brutalno psihološko iscrpljujućem odnosu u kojem se zapravo ona snalazi jako dobro pa se ponekad pitamo je li i s njom sve u redu. Nakon što proteknu tjedni i Claire počinje sve više blagonaklono gledati na svoju situaciju s Andijem i tu dolazi do izražaja onaj Stockholmski sindrom koji zapravo govori o tome da žrtva razvije osjećaje prema zlostavljaču odnosno emocionalnu veze i identifikaciju s agresorom. Ili ipak samo dobro glumi?

Ta solidarnost se može vidjeti kad taoci pomažu svojim otmičarima da ostvare svoje ciljeve ili da pobjegnu od policije. Claire zaista tijekom zatočeništva i dolazi u dodir s ljudima iz vanjskoga svijeta u par navrata.

Što i kako priča ide dalje, ostavljam vama na gledanje jer nitko ne voli spoilere, ali reći ću da će vas film neobično zadržati uz ekran unatoč relativno sporoj i ne previše nepredvidljivoj radnji. Tome je zasigurno pridonio Max Riemelt, berlinski glumac koji je poznat široj javnosti po ulozi Wolfganga u Netflixovoj hit seriji Sense8 te ulozi Kaya u njemačkom filmu Free fall koji priča priču o dvojici policajaca homoseksualaca. Da je Free fall bio iznimno uspješan i dobro prihvaćen od strane publike govori činjenica da je za njegov nastavak, Free Fall 2 uspješno završena Indiegogo kampanja, odnosno da je novac za film sakupljen online donacijama ljudi koju su željeli nastavak.

Maxu bolje leže uloge homoseksualaca?

Iako mu uloge gay osoba ne padaju teško nije sva Maxova slava zasnovana na kontroverznim scenama. Naime, zaista postoji nešto prirodno u Maxovom jednostavnom izričaju što mu dozvoljava da uloge iznosi cijelom svojom pojavom, govorom tijela, pogledom, hodom, baš onako kako bi jedan izvrstan glumac i trebao činiti. Scenarij je inače napisao Shaun Grant prema predlošku romana istoimenog naziva Berlinski sindrom autorice Melanie Joosten. Prikazan je u veljači ove godine na 67. berlinskom međunarodnom filmskom festivalu.

Žensku stranu u Berlinskom sindromu glumi Teresa Palmer koja vam je možda poznata po ulozi Becky u filmu Čarobnjakov učenik (The Sorcerer’s Apprentice) koji se često vrti po našim TV ekranima. Teresa je bila dobra, konkretna, ali pomalo nesigurna u ulozi Claire, ali možda je redateljica Cate Shortland upravo to htio prenijeti do gledatelja, gradeći njezinu ulogu stepenicu po stepenicu i shvaćanje situacije u kojoj se našla jako sporo.

Ipak se ne mogu oteti dojmu kako Teresa nije glumački par za Maxa, ali i kako njemu zaista boje leže bi i gay uloge, a ovu straight je “spasilo” to što ipak glumi psihopata. Teresina gluma u ovome filmu me podsjeća na glumu Kristen Stewart u sagi Sumrak koja mi se nije svidila.

No, čekat ćemo sljedeći film za konačnu prosudbu. Do tada pogledajte nešto, ne mogu reći opuštajuće, ali intrigirajuće. I pazite, nakon ovoga biste mogli se prepasti putovanja po svijetu. Ili možda baš dobijete inspiraciju za solo put. Sve je moguće, a i Berlin je stvarno prekrasan grad.

Comments

comments

LEAVE A REPLY