Karlovac - Svecana akademija povodom 200. obljetnice rodjenja Dragojle Jarnevic. Photo: Dominik Grguric/PIXSELL

Feminizam nerijetko ima negativne konotacije. Uvaženo je mišljenje da se pod tim pojmom krije nekolicina neprivlačnih žena koje misle da niti jedna djevojka ne bi trebala stupiti u brak ili imati djecu. Obično se smatra da su te žene protiv religije, crkve i naravno, protiv muškaraca. Iako se u modernoj Europi već u osnovnim školama uče osnovni pojmovi feminizma i rodne jednakosti, u Hrvatskoj je još uvijek normalno reći ženi da se uhvati kuhače i ostavi škole. Upravo je zato važno obrazovanje koje bi trebalo svakoj neupućenoj osobi objasniti što je feminizam.

Pokret feminizma razvio se u svrhu izjednačavanja prava žena s muškarcima. Osim radikalnih feministica, niti jedan oblik feminizma nije zagovarao teoriju da su žene bolje ili jače od muškaraca. Dapače, feministice su se zalagale za jednaka, a ne veća prava od onih koje ima suprotni spol. Feminizam se s vremenom proširio i na zahtijevanje jednake plaće za jednaki rad što ga obavljaju i muškarci i žene. Čak i u tom pogledu još nalazimo države diljem svijeta gdje nažalost nije tako.

Feminizam u Hrvatskoj nije donio promjene na svjetskoj razini, zahvaljujući našem položaju male države koja je tek odnedavno samostalna i suverena. Unatoč tome, postoje mnoge feministice koje se svim silama trude nadjačati viku različitih radikalnih vjerskih i sličnih organizacija koje pokušavaju utišati glas koji jednako vrijedi, a to je onaj ženski. Godine 1968. feminizam se doživljavao kao jedan od oblika studentskog pokreta, s naglaskom na društvenu revoluciju. Otada se feminizam počinje nazivati pokretom za oslobođenje žena i određuje se kao autonomni pokret borbe.

Tri faze hrvatskog feminizma

Autorica Đurđa Knežević dijeli feminizam u Hrvatskoj na tri faze. Za prvo razdoblje kaže da je trajalo od kraja 60-ih do početka 80-ih godina prošlog stoljeća. O važnosti ženskog pitanja raspravljalo se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u Sociološkom društvu Hrvatske. 1977. godine, iz rasprava se stvara sekcija Žena i društvo. Knežević naglašava da je njihovo okupljanje imalo velik utjecaj na medije i širenje feminističkih ideja, a tada se ujedno i podizala svijest novih generacija žena što se pokazalo tek polovicom 80-ih. Sekcija se redovito okupljala tijekom 70-ih i 80-ih te raspravljala o različitim problemima ženskog pitanja u Jugoslaviji. Autorica Knežević kaže da se drugo razdoblje tiče 80- ih godina kada se više potiče aktivnost te se javljaju mnoge nove aktivističke grupe poput Ženske grupe Trešnjevka u Zagrebu. Ovo razdoblje Knežević naziva drugim valom feminizma u Jugoslaviji koje se okrenulo prema aktivizmu. Devedesetih godina se javlja treći feministički val. Uzrok tome su nažalost, bila ratna razaranja na područjima republika bivše Jugoslavije. Stoga su se okupljale mnoge ženske udruge, prvenstveno kao utočišta žena iz različitih krajeva bivše republike, gdje su se mogle sakriti od strašnih razaranja i stradanja kojima su svjedočile.

Zaboravljene feministice prošlih stoljeća

Za državu koja se može ponositi feministicama iz davnog 19. stoljeća, žalosno je da se po pitanju ženskih prava svakodnevno vraća u neka još davnija vremena. Primjerice, godine 1871., na Markovom ste trgu mogli upoznati učiteljicu Mariju Jambrišak iz Krapine. Ona je bila prva žena koja je dignula glas i tražila jednaku plaću za ženske i muške učitelje. U hrvatskoj enciklopediji, pročitat ćete podatak da je Jambrišak bila hrvatska pedagoginja i učiteljica, a potom i ravnateljica građanske škole. Imala je iznimnu karijeru kao prosvjetna i kulturna djelatnica. Bila je prva žena iz Hrvatske koja je studirala na Pädagogiumu u Beču. Njezinom je zaslugom otvoren Ženski licej u Zagrebu 1892., na kojem je i predavala. Kroz rad se zauzimala za prava žene u javnome životu. Njezina značajna djela su Znamenite žene iz priče i poviesti (1885), O ženskom uzgoju (1892) te O pristojnom vladanju (1895).

Dragojla Jarnević – ilirski pokret na ženski način

Hrvatski bibliografski zavod, tekstom Dunje Detoni-Dujmić, upoznaje nas još jednom ženom ispred svog vremena. Riječ je o Dragojli Jarnević. Intelektualka koja je u svojim dnevničkim zapisima ostavila sjećanja na status žene unutar ilirskog pokreta. U Grazu 1839. učila je krojački zanat, a u Trstu i Veneciji služila u plemićkim obiteljima kao pratilja i odgojiteljica. Pod utjecajem I. Trnskoga počinje pisati domoljubne stihove. Nakon povratka u Karlovac uzdržava se šivanjem, piše pjesme, okušava se u prozi te surađuje u preporodnim časopisima. Od 1849. do 1853. vodi privatnu djevojačku školu, te poučava seosku djecu.  Njezini su tekstovi specifični po tome što je „ocrtavao granice autoričina svijeta i otkrivao posebnu svezu književnosti i života, što će na početku 20. st. postati čestom pripovjedačkom strategijom tzv. ženskoga pisma u hrvatskoj književnosti“, opaža autorica Detoni-Dujmić. Njezin pripovjedački model temeljio se na miješanju romantičarskog fabuliranja i prosvjetiteljske pouke s ranorealističkim psihološkim postupkom, čime su naznačeni neki narativni uzorci koje će poslije kanonizirati A. Šenoa, navodi Detoni-Dujmić. Zanimljiva je informacija i da je Jarnević bila začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj u doba Ilirskog pokreta pa se smatra prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Godine 1843. postala je prva žena koja se popela s južne, strmije strane na Okić. U to je vrijeme ovo bio veliki pothvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa po stijenama.

Rada Iveković – filozofija feminizma

Putujući internetskim prostranstvima, pronaći ćete i Radu Iveković. Iveković je napustila Hrvatsku 1992. godine. Čini se da za nju nije bilo mjesto nakon što je objavljen tekst jednog domaćeg medija o tome kako „hrvatske feministice siluju Hrvatsku“. Od 2004. godine, Iveković obnaša funkciju programske direktorice na Collège International de Philosophie u Parizu. Studirala je u Beogradu, Zagrebu i Delhiju, a bila je i profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izdala je mnoga djela o filozofiji i rodu, uključujući Rod nakon Lyotarda što je svojevrsna zbirka eseja s analizama o pisanju francuskog teoretičara i filozofa Jeana-Francoisa Lyotarda prema teoriji feminizma. Mnoge njezine osvrte možete pronaći i na stranicama fakulteta na kojem predaje. Zasigurno ne spada u neko davno stoljeće, ali važno je znati da je mnogo žena poput nje rođeno i u modernom, slobodnom svijetu gdje se često zaključuje da potreba za feminizmom jednostavno ne postoji.

Vinka Bulić – svestrana dalmatinska žena

Mr.sc. Lucija Benyovsky održala je 2013. godine predavanje o Vinki Šperac Bulić, u suradnji s Centrom za ženske studije iz Zagreba. Slušajući njezino predavanje, moglo se saznati da se Vinka Bulić  još kao djevojka bavila pisanjem, a od 1917., objavljivala je kolumne i reportaže u raznim časopisima. Neki od njih su primjerice Ženski svijet, Hrvatska revija, Hrvatska sloboda, Jutarnji list i drugi. Tema njezinih tekstova su bili socijalni i kulturni položaj dalmatinske žene. Smatra se jednom od utemeljiteljica Ženskog pokreta u Splitu, a bila je sudionica Male ženske antante u Pragu te članica društva Hrvatska žena, navode informacije sa stranica Centra za ženske studije. Bulić je vodila i dnevnik, koji nažalost nije objavljen sve dok taj posao nije preuzela njezina unuka, Talijanka. Dnevnik “Puse” Vinke Šperac je inače objavljen 2015. u Italiji, te je doživio već dva izdanja na tom jeziku.

Žene s transparentima

Možemo se samo nadati jačoj zastupljenosti ovakvih imena u današnjim medijima i školama. Potrebno je učiti o značajnim ženama hrvatske povijesti. Rijetko se, osim Slavke Raškaj ili Marije Jurić-Zagorke, čuje koje ime snažne ženske ličnosti. U vrijeme mnogih mimohoda koji tobože pomažu ženama, te onih koji im svakako odmažu zadirući u njihovu privatnost, svakako je potrebno naučiti i što je feminizam. Nisu to neugledne žene sa šarenim transparentima koje nose tzv. mušku odjeću. To su mlade djevojke, to su mame, to su bake, to su slobodne žene, udane i neudane i rastavljene. To su muškarci koji priznaju jednakost spolova i brinu o tome da im prijateljice, sestre, žene, majke i kćerke jednog dana mogu same odlučivati o tome hoće li glasati, koji će fakultet upisati i što će raditi. Podignite svoj glas za feminizam, za jednakost, a ne samo žene s transparentima.

Comments

comments

LEAVE A REPLY