GLAGOLJICA

0
2150

Slavensko je pismo, nastalo oko polovice 9. stoljeća, čijim se autorom obično smatra sv. Ćiril. Pojavljuje se kao obla glalgoljica u Bugarskoj, Makedoniji i susjednim zemljama i kao uglata  glagoljica u Hrvatskoj gdje se održala do 19. stoljeća.

Smatra se da postoji otprilike 43 teorije o postanku glagoljice, ali sve ih možemo svrstati u tri veće skupine: egzogena – podrijetlo glagoljice pokušava se prikazati s obzirom na koje drugo pismo; endogena – glagoljica se smatra orginalnom, ne može se govoriti na ugledanje na koje drugo pismo; egzogeno-endogena – kombinacija prethodnih dviju, smatra da je glagoljica nastala i ugledanjem na druga pisma, ali i pretpostavljaju grafički ključ glagoljice, elemente svojstvene samo glagoljici – piše Wikipedija. Najveći poznavatelj glagoljice u Hrvata, fra Marko Japundžić, bio je pristaša teorije da je glagoljica starija od vremena sv. Ćirila i Metoda.

Glagoljsko bogoslužje na staroslavenskom jeziku utemeljeno je djelatnošću Ćirila i Metoda u Moravskoj (9. st.). Nakon izgona njihovih učenika prihvaćeno je u nekim južnoslavenskim krajevima (Bugarska, Makedonija). Održalo se, prilagođeno zapadnom obredu, jedino u Hrvatskoj gdje su glagoljaši vodili teške borbe s latinašima u 10. stoljeću. Odobreno od Pape (13. st.) doživjelo je procvat tokom četrnaestog i petnaestog stoljeća. Na kratko vrijeme preneseno je u Češku (1347, samostan Emanus) i Poljsku. Kod nas ostaje ograničeno na neke primorske biskupije, a pokušaj Strossmayera za proširenje propada. Glagoljica je transliterirana latinicom (misal, 1927) a nakon II vatikanskog koncila u liturgiju se uvodi živi jezik.

 

bascanska-ploca
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bašćanska_ploča

 

Baščanska ploča

Kamena je ploča od vapnenca na kojoj je uklesan poduži hrvatski natpis glagoljskim pismenima prijelaznog tipa iz oble u uglatu glagoljicu. Nazvana je po Baški na otoku Krku, jer je nađena na baščanskom teritoriju u bivšoj benediktinskoj opatijskoj crkvi sv. Lucije kraj sela Jurandvor. Tu je izvorno služila kao lijevi plutej crkvenog septuma koji je bio podignut istovremeno s gradnjom crkve na prijelazu iz XI u XII stoljeće. Sadržaj natpisa odnosi se na darovanje kralja Zvonimira crkvi svete Lucije i na podizanje ove crkve. Na ploči je u plitkom reljefu uklesana bordura s ranoromaničkim motivom lozice, ali još u maniri pleterne plastike što spomenik ubraja u djelo prijelaznog perioda pletera u romaniku.

Ploča je prvotno bila polihromirana. Poslije 1948 septum je bio odstranjen a Baščanska ploča našla se kao spolij u crkvenom podu gdje je vjerojatno bila upotrijebljena kao nadgrobna ploča. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti čuva ju  pohranjenu. Spomenik je važan dokument za lingvistiku, glagoljsku paleografiju i hrvatsku historiju. Iz tog razdoblja potiču i Krčki nalaz te Valunska ploča s otoka Cresa.

 

Comments

comments

LEAVE A REPLY