Internet: temeljno ljudsko pravo ili luksuz

0
237
Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Prije nešto manje od godine dana, svjetske novine objavile su vijest da je UN proglasio pravo na pristup internetu temeljnim ljudskim pravom. Na kraju se ustanovilo da je istina ponešto drugačija. UN je naime tvrdio da je pristup internetu ključ za ostvarivanje mnogih ljudskih prava, no ne i da je ono jedno od njih.

Tako je pristup internetu tek sredstvo za ispunjenje nekih od ljudskih prava i kao takvo je veoma dragocijeno. No u svijetu u kojem se svakodnevno koristimo internetom, pitanje je što je pristup internetu – ljudsko pravo ili privilegija naprednoga svijeta.

Prirodna prava

Prije rasprave može li pristup internetu biti jedno od temeljnih prava, treba vidjeti što UN smatra ljudskim pravima. Prava ljudi, kako ih UN definira, odnose se na pravnu i političku ideju prema kojoj svako ljudsko biće samim činom rođenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče određena neotuđiva prava. Sva neotuđiva ljudska prava kodificirana su u „Općoj deklaraciji UN o pravima čovjeka“ iz 1948. godine. U javnosti se najčešće spominju pravo na život, pravo na adekvatni životni standard, zabrana mučenja, sloboda izražavanja, sloboda putovanja, pravo na samoodređenje, pravo na obrazovanje te pravo na sudjelovanje u kulturnom i političkom životu. Međutim, sva ova prava podložna su promjeni opsega i primjeni, zavisno o državi u kojoj se provode.

Kada se govori o ljudskim pravima, najčešće se progovara o legalnim pravima čovjeka. Ta prava ima svaki građanin kao političko-pravna jedinka. No u manjoj se mjeri govori o ljudskim pravima kao čovjeka koji posjeduje iste značajke kao i svi ostali ljudi na svijetu, ali živi i djeluje u znatno različitim okolnostima i uvjetima.  Takva bi prava trebala garantirati ljudskost, a kao takva ta bi prava bila prirodna prava. S ovime na umu, možemo se zapitati je li pravo na internet prirodno pravo ili legalno pravo čovjeka. U konačnici, pitanje je može li takvo pravo ikada i postati.

Dobrobiti interneta

Kao što je rečeno, prirodno pravo je pravo na ljudskost, a isto je utemeljeno na moralno relevantnim čimbenicima. Ti su čimbenici ključni za rast i razvoj samoga pojedinca, ali i društva u globalu. S jedne strane, izgleda da pristup internetu  ne može biti prirodno pravo, budući da nije utemeljeno na ikakvim moralnim čimbenicima. Čini se da pristup internetu jednostavno nije temeljan za rast i razvoj pojedinca u strogom smislu, na isti način kao što su prava na slobodu. No svejedno, ne može se na isti način tvrditi da pravo na internet ne doprinosi razvoju društva općenito.

Jasno je koje su benificije internetskog društva za razvoj cjelokupne kulture življenja. Stoga možda ne možemo govoriti o pravu na internet kao o moralnom pravu čovjeka. No možemo govoriti o njemu kao o pravu društva, uzmemo li u obzir koliko internet utječe na društveno-politička događanja, ali i na razvoj obrazovanja i kulture društva.

Pravo kao socijalni konstrukt

Izuzmemo li moralno utemeljena prava koja se pozivaju na čovječnost, većina prava definirana UN-ovom deklaracijom su socijalni konstrukti. Svako ljudsko pravo koje se poziva na pravnu i političku državu, u svojoj pozadini ima konstruktivizam u pogledu prava. Ovdje se u punini ostvaruje teorija društvenog konstruktivizma. Prema ovom stajalištu društvene pojave i ljudska stvarnost se spoznajno izgrađuju društvenim međudjelovanjem. Kao takve, društvene pojave su nužno zavisne o trenutnome društvu i društvenoj zbilji. U domeni ljudskih prava, UN-ova deklaracija o pravima je konstrukt nastao sporazumnim dogovorom kako bi održao pravilno funkcioniranje društva na globalnoj razini.

Budući da su prava konstrukti, postoji li mogućnost da se među ljudskim pravima nađe mjesta za za pravo na internet?

Legalno pravo na internet

Legalna prava su izrazi prirodnih prava koji vrijede u političkoj i pravoj sferi. Pravo na slobodu govora ili pravo glasanja nije prirodno pravo, ali jest legalno. Država i građani funkcioniraju na način da se pridržavaju legalnih prava, dok društvo u cjelini funkcionira  na način da poštuje i provodi prirodna prava pojedinca. Jednostavno je za uočiti da su i legalna i prirodna prava od fundamentalnog interesa za sve ljude. Bez njih društvo ne bi funkcioniralo, kao niti demokracija na čijim je temeljima je grupacija Ujedinjenih naroda zasnovana. Velika je, međutim, razlika između prirodnih i legalnih prava. Ono u čemu se ove skupine prava razlikuju su njihovo porijeklo.

Legalna prava utemeljena su na državnim politikama i provedbama zakona. Kao takva, ona deriviraju iz određenog sociološkog, kulturološkog i povijesnog konteksta. Zanimljivo je, međutim, da su ti konteksti promjenjivi. Samim time, zasigurno će se s promjenom konteksta dogoditi i promjena legalnih prava. Već sada živimo u svijetu u kojem su se dogodile značajne sociološke promijene, a sadašnje internetsko društvo zasigurno će progurati i neka nova prava.

Internet kao put za bolji život

Internetska platforma svakako je jedan od temeljnih interesa društva, budući da predstavlja sredstvo kojim se ostvaruje niz ljudskih prava. U zapadnjačkom je društvu teško zamisliti pravo na slobodu govora bez prisustva različitih društvenih mreža koja služe za izricanje mišljenja i stavova. S druge strane, internet je najbrže sredstvo za širenje i prikupljanje informacija, umrežavanje ljudi i razvoju globalne kulture.

Iako za sad ne možemo govoriti o internetu kao o pravu, u budućnosti će pravo na internet biti temeljno legalno ljudsko pravo. Kao konstrukt, prava se mijenjaju u skladu s mijenjanjem društva. Već se čini da na implicitnoj, prešućenoj razini pristup internetu zapravo i vrijednuje kao pravo. Uzmimo samo u obzir da je u zapadnjačkom svijetu sva sila uložena kako bi sva sveučilišta, akademije i institucije imale neograničen pristup internetu. Čini se neopravdanim ovakvo pravo uskratiti manje razvijenim društvima.

Možda je senzacionalistička najava iz UN-a o internetu kao temeljnom ljudskom pravu ipak utemeljena i objavljena kako bi se dogodila skorašnja provedba unošenja tog prava u Opću deklaraciju o ljudskim pravima.

U svakom slučaju, pravo na pristup internetu bi u skorijoj budućnosti s pravom trebao postati dio konvencije o ljudskim pravima. Ipak je riječ o tehnološkoj revoluciji koja jednako snažno unaprijeđuje pojedinca i društvo u kojem djeluje. Pravo na pristup internetu stoga bi bilo pravo za bolji život.

Comments

comments

LEAVE A REPLY