Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Igračke

U suvremenom svijetu česta je pojava kupovanje gotovih igračaka koje djeca najčešće idealiziraju nakon što za njih saznaju putem medija i svojih vršnjaka (primjerice; aktualan je crtani film ,,Frozen“, a lik koji se u crtiću posebice ističe je princeza Elsa dostupna u svim bolje opremljenim trgovinama u obliku lutkica, odjeće i obuće, posteljine itd.) – na taj način roditelji ,,brzinski” zadovolje interese svog djeteta. Onemogućujući djetetu da samostalno istražuje i opipava neoblikovane materijale, zakida ga se za velik dio razvojnog procesa, a posebice za razmišljanje o praktičnosti i funkcionalnosti. Gotovo se zaboravlja i potcjenjuje važnost neoblikovanih materijala koji najučinkovitije mogu poslužiti za igru i unaprijediti sva područja dječjeg razvoja.

Također, od velikog je značaja djeci osigurati poticajno okruženje u kojem će ona osjećati sigurnost, povjerenje; ali i dovoljnu količinu slobode. Dječje okruženje uvelike se promijenilo od nekad do danas. Prostori su bili međusobno izolirani u strogo odvojenim namjenskim prostorima za svaku skupinu djece. Sam pristup odgoju, a osobito učenju djece, treba doživjeti promjene. Danas bi više nego ikad trebalo biti jasno da se trebamo odmaknuti od tradicionalnog pristupa odgoju i učenju koji je podrazumijevao izravno poučavanje uz dominantno vođenje odrasle osobe.

Od djeteta se očekivalo da usvoji znanja koja mu odrasla osoba prenosi. Djeca uče čineći, sudjelujući i istražujući, kroz aktivnosti koje su sama organizirala ili ih je na njih potaknuo odgajatelj bogatom, raznovrsnom i zanimljivom ponudom   materijala. Kada su djeci omogućeni ispravni pedagoški materijali te poticajna okolina, ono će na lakši i praktičniji način prolaziti kroz proces učenja i istraživanja; u praksi će vidjeti i osjetiti sve ono čemu ih uče roditelji i odgajatelji.

Što sve smatramo igračkama

U današnjem društvu, značaj i svrha igara i igračaka znatno su se promijenili, a stajališta o tome kakvi se materijali i predmeti uopće mogu razumijevati pod igračkama snažno variraju od kulture do kulture. Tako su, primjerice, na svjetsku UNESCO-ovu izložbu, pedagozi i odgajatelji koji su smatrali da UNESCO zahtijeva prikazivanje svega onoga što se radilo za djecu, slali primjerke materijala specijalno isplaniranih i predviđenih pomaganju vrednovanja i klasifikacije predmeta dječje umjetnosti i vještina, kao i muzičkih instrumenata u školama – naglasak su stavljali na igračke koje su smislili odrasli, a koje su imale prenaglašen pedagoški karakter.

Takvo stajalište o igrama dijelile su razvijenije zemlje poput Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Mauricijusa te Ujedinjene Republike Tanzanije. S druge strane, iz Indije su stigli brojni predmeti vezani za seoski život kojima je djeci pružena inicijativa pri stvaranju i korištenju vlastite igračke/igre: za slične igre mogu se koristiti sjemenke, zrna graha, grančice, školjke, žetoni od plastike…

Sudionici UNESCO-ove izložbe dijelili su različite poglede na igračke i igru: pretežito su dječji predmeti za igru smatrani igračakama (sa ili bez obrazovnog i odgojnog značenja) bez obzira na svoju funkcionalnost te su igre bile smatrane ,,dječjima” samo pod uvjetom da ih koriste isključivo djeca – ako su se istima koristili i odrasli, tada su nazivane društvenim igrama. U seoskim su pak sredinama, djeca zajedno s odraslima integrirana u obavljanje svakodnevnih aktivnosti te su u istim igrama sudjelovali i odrasli i djeca. Igračke se, dakle, nažalost pretežito smatraju isključivo objektima od materijala koje je napravio odrastao čovjek kako bi se dijete igralo.

U mnogim nerazvijenim zemljama i dalje se funkcionalnost igračaka iskorištava na neprikladan način: u Indiji se, primjerice, djeci daju igračke od obojene gline koje predstavljaju životinje, a u svrhu odgajanja djece da od najranije dobi imitiraju i usvajaju određene rituale (u ovom slučaju djeca uče kako sudjelovati u prinošenju žrtava Divasu i ostalim bogovima u religioznim obredima).

Osim u u svrhu očuvanja tradicije, djeci su u različitim kulturama igračke nametnute i u spolno-stereotipnim oblicima: djevojčice se od najranije dobi uči svakodnevnim aktivnostima tipičnim za ulogu kućanice: dodjeljuju im se igračke vezane uz čuvanje djece, kuhanje te obavljanje tomu sličnih aktivnosti, dok se dječacima dodjeljuju igračke vezane uz ratovanje i transport.

Neoblikovani materijali: zašto ih koristiti?

Pod pedagoški neoblikovanim materijalima podrazumijevaju se svi materijali koji nisu didaktički, a služe za igru, izradu didaktičkih predmeta i igračaka, istraživanje te eksperimentiranje u    djeteta. Pedagoški neoblikovani materijali su otpadni materijali kojih u domaćinstvu ima posvuda, a možemo ih vrlo efikasno iskoristiti u dječjoj igri i stvaranju: kartonske kutije, plastične kutije, plastične posudice, cijevi, novinski papir, drvenei/ ili plastične loptice, stiropor, role od WC papira, slamčice, čepovi, plastične vrećice, sužve, dugmad, konac, vuna, tkanina; također i prirodni materijali poput lišća, češera, kukuruza, kestena, tjestenine, oraha, raznih sjemenki itd. Dakle, svaki materijali može postati didaktički materijal, tj.materijal za igranje, za stjecanje znanja te za poticanje cjelokupnog razvoja djeteta, a posebice vještina i sposobnosti.

Upotreba pedagoški neoblikovanih materijala od velikog je značaja za dijete kako bi ono imalo mogućnost od najranije dobi od okoline primiti osjetilne informacije neophodne za zdrav razvoj – djetetu, dakle, treba omogućiti da čim više istražuje i slobodno se kreće, a posebna zanimljivost djeci su igre bojom, tijestom za modeliranje, kutijicama punim zvučnih sitnica poput gumbića, kamenčića, perli, sjemenki ili pak jednostavna igra kuhačom i plastičnim posuđem, koje će potaknuti djetetov razvoj. Upravo stvari popust ovih privlače djecu zbog svog istraživačkog karaktera koji je neophodan za djetetov cjeloviti razvoj. Budući da su materijali pedagoški neoblikovani, postoji pregršt mogućnosti na koji se oni mogu koristiti (od modeliranja, rezanja, ljepljenja i sl.). Materijali mogu biti predmeti s poznatom i već preciziranom ulogom u simboličkoj igri djeteta, ali i sredstvo kojim će dijete razvijati svoju kreativnost, originalnost i ostale potencijale , što se rijetko kada može tvrditi za didaktičke igračke.

Prednosti u odnosu na oblikovane materijale

Takvi materijali imaju mnogo prednosti u odnosu na već oblikovane materijale, budući da se djeca, obzirom na njihovu intenzivnu (ali i kratkotrajnu) znatiželju uglavnom vrlo brzo zasite igre s kupljenom igračkom. Osim toga, kvalitetne igračke često su preskupe te ne sadrže sigurne i prirodne materijale koje možemo sa sigurnošću povjeriti djeci. Dodatna prednost je što se s pedagoški neoblikovanim materijalom može igrati velik broj djece: mnogo njih mogu zajedno valjati tijesto, bojati rižu ili izrađivati slike od lišća. Koristeći pedagoški neoblikovane materijale u igri, djeca istražuju te uživaju u novim izazovima. Osim financijske, pedagoški neoblikovani materijal ima velik opseg ostalih prednosti.

Takav materijal potiče dijete na usvajanje novih znanja (na način da ono upoznaje nove materijale i njihova svojstva), potiče dijete na razvijanje pojedinih sposobnosti (tjelesnih – fina i gruba motorika, ali i psihičkih sposobnosti – zapažanje, kreativno rješavanje problema, konstruiranje, inovacije…), pomaže djetetu u usvajanju novih vještina bilo da se radi o korištenjku kista, škara, batića ili ostalog alata; razvija sposobnost imaginacije u djece te, reciklirajući takve materijale, djecu učimo istom čime na pozitivan način mijenjamo svijet u kojem živimo. Provođenje odgojno-obrazovne aktivnosti u praksi nedvojebno dokazuje kako je neoblikovani materijal igračka s najvećim odgojno-obrazovnom funkcijom i potencijalom – upravo zato okolina u kojoj boravi dijete rane dobi treba biti obogaćena mnoštvom neoblikovanih materijala koji osiguravaju širenje prostora procesa dječje mašte i kreativnosti, istraživanja i učenja.

Postoje mnoge zamisli za uporabu pedagoški neoblikovanog materijala (iako je mogućnost njegove uporabe doslovce beskonačna), poput, primjerice: izrade zvecaljki ili umetaljki pomoću ambalaže od čokolade ili tjestenine, isto tako uporabom plastičnih čepova i raznih kartonskih kutija; korištenje plastične kadice s brašnom ili plastičnih boca napunjenih vodom obojenom tušem uz dodatak malo jestivog ulja, korištenje ostatak različitih sjajnih i šuškava papira kojim se omataju pokloni, izrezivanje tkanine uz kartonske kutije s izrezanim otvorima tako da se trakice mogu uvlačiti i izvlačiti, otvaranje i zatvaranje kutijica ili umetanje istih jednu u drugu, igranje kuhinjice, konstruiranje oblika pomoću pijeska ili formiranjem tijesta…

Razvoj vještina

Pedagoški  neoblikovani materijali od velike su važnosti za djetetov razvoj i formiranje temeljnih osobina djetetove ličnost poput kreativnosti, sposobnosti riješavanja problema na praktičan i kreativan način te istraživačkih i misaonih procesa. Djetetu su već od najranije dobi potrebne osjetilne informacije, a njih će najlakše primiti bude li opipavalo i promatralo različite materijale različitih boja i struktura. Igrajući se pedagoški neoblikovanim materijalom, dijete će od njih postupno formirati novu igračku isprobavajući različite tehnike, čime će steći jednu osviještenost i samouvjerenost; prepoznavanje da je njegov trud urodio plodom te da je nešto stvorilo samo.

Bilo da se dijete igra samo ili s ostalom djecom, ono je neprestano u procesu stvaranja i manipuliranja različitim materijalima. Na taj način, dijete će cijeniti tu igračku, stjecat će pojam o sebi i dobivati nove ideje za kreiranje još novih, različitih igračaka. Time će dječja kreativnost biti kontinuirano zadovoljena. Pedagoški neoblikovani materijali omogućavaju razvoj vještina, istraživanje i eksperimentiranje, ali i uštedu.

 

Comments

comments

LEAVE A REPLY