Photo: Marko Mrkonjic/Vecernji list/Pixell

Nedavno sam vidjela jednu objavu na Facebooku koja me potaknula na pisanje ovog članka. Naime, autor je uspoređivao slušatelje „cajki“ s rockerima. U objavi se pitao zašto se rock glazba poistovjećuje s kulturom, dok je slušati cajke sramota.

Što je to zbog čega smo rock glazbu spremni poistovjetiti s umjetnošću? Zašto se na cajke, s druge strane, gleda ispod oka? I može li ovo biti predmet objektivnog istraživanja ili je stvar samo subjektivnog ukusa?

Činjenica jest da su cajke žanr koji mladi u Hrvatskoj najviše slušaju. Zato mislim da vrijedi istražiti zašto su cajke toliko popularne, iako je većinu ljudi još uvijek sramota priznati da ih sluša. Kao drugo, pokušat ću istražiti zašto cajke ne smatramo umjetnošću, dok rock glazbu većinom smatramo umjetnošću te poistovjećujemo s kulturom.

Cajke – popularna glazba među mladima

Činjenica jest, kao što sam već spomenula, da su cajke izuzetno popularne među mladima. Sjećam se da sam još prije nekoliko godina pročitala zanimljiv članak o sličnoj temi. Autorica članka, tada srednjoškolka Amra Hodžić provela je anketu u kojoj je otkrila da čak oko 70 posto mladih sluša cajke. Iako bi ovo neki smatrali poraznim zaključkom, autorica navodi da “nije sve tako crno”. Naime, isti ispitanici naveli su da slušaju i druge žanrove glazbe, među kojima se našao i rock.

Osobno, bilo mi je zanimljivije (retoričko) pitanje koje autorica postavlja, budući da me ovakav postotak ne čudi i očekivala sam čak i veći broj.

Dakle, u članku se autor pita – je li bilo prvo kokoš ili jaje? Odnosno, pita se jesu li mladi počeli slušati cajke zato što se one pretežno puštaju u klubovima ili su vlasnici klubova počeli puštati cajke jer ih mladi slušaju? Kao što sam rekla, autorica ovo tretira kao retoričko pitanje i ne daje odgovor. Može li se do njega uopće doći?

Utjecaj većine i laka zarada

Utjecaj je vrlo vjerojatno podjednak. Vlasnici klubova definitivno počeli puštati cajke jer su vidjeli da bi se tu mogla kriti dobra i laka zarada. S druge strane, mladi, a posebice tinejdžeri, pod utjecajem vršnjaka čine i mnogo teže „zločine“ od slušanja cajki da bi se prilagodili i uklopili. Teško je reći što je prvo, no sjetimo se fenomenalne ere rock ‘n’ rolla za vrijeme Juge. Mislim da je nemoguće da nam se ukus objektivno toliko izmijenio, već da smo jednostavno pod utjecajem većine.

Druga teorija, nazovimo ju “teorijom zavjere”, je da su vlasnici klubova i kafića pokrenuli ovaj trend. Svaka druga cajka (ako ne i svaka) je o bivšoj ljubavi i patnji, a uz takvu atmosferu alkohol se lako prodaje. Ako već to nije dovoljno, gotovo svaka cajka izričito i spominje opijanje i alkohol, kao da je to nešto najbolje na svijetu. Mislim da nije prenategnuto reći da su vlasnici u ovome prepoznali potencijal za zaradu. Pa, ako već i nisu pokrenuli ovaj val, onda ga definitivno potenciraju.

Cajke osvajaju zbog jednostavnosti i nezahtjevnosti

Ali, zašto mladi vole cajke, osim zbog utjecaja većine? Vrlo vjerojatno zbog tema i ritma koje cajke izabiru. Da bi se poruka i tema takvih pjesama shvatila, čovjek ne mora ulagati obilan intelektualni napor. Cajke nas ne zamaraju i ne progovaraju o teškim temama. Ritam je gotovo uvijek plesan. Ovo je otkrila i autorica spomenutog članka. Na pitanje zašto slušaju cajke, većina mladih je između ostalog kao razlog navela “ritam, koji je brz, dinamičan i prepoznatljiv”. Tekst i melodija zajedno u 99% slučajeva imaju i odašilju neku seksualnu vibru. Jednostavno, cajke su pisane za „većinu“ i govore o onome što je većini shvatljivo i privlačno. Mladi u klubovima ne žele čuti pjesme socijalnog karaktera, političke satire, ili sličnog. Dolaze se opustiti, zabaviti, možda se i isplakati, i, naravno – po mogućnosti nešto „zbariti“. Cajke stvaraju idealnu atmosferu za to.

Jesu li cajke umjetnost?

Postavlja se pitanje – jesu li cajke umjetnost ili mogu li se time smatrati? S obzirom na to da se danas modernom umjetnošću smatra i prazan komad platna, ovo ne bi previše čudilo. No, zašto da, i zašto ne?

Da bismo mogli odgovoriti na ovo pitanje, prvo trebamo imati ideju o tome što umjetnost uopće jest ili nije. Umjetnost je teško definirati, i mislim da ona uopće ne trpi određenja i zadane okvire. No, ipak, za svrhu ovog članka posudit ćemo definiciju koju nudi Oxfordski rječnik. Slobodno prevedeno, umjetnost bi bila „ekspresija ili aplikacija ljudske kreativne vještine i mašte (…) koja kreira djela koja će primarno biti cijenjena zbog svoje ljepote ili emocionalne snage“.

Kad cajke stavimo u kontekst ove definicije, većini je vrlo jasno da je teško opravdati status cajki kao vrste umjetnosti. Tekstovi poput „bar da je BMW, pa da razmislim“ ili „postat ću plava i bit ću kučka prava“ teško da izražavaju ljudsku kreativnost i imaginaciju. Cajke obiluju ovakvim primjerima. Da bi se ovakav tekst napisao, doista nije potrebno previše truda, vremena, niti napora.

Cajke izazivaju navalu emocija

Ono što se cajkama moraju priznati je da doista mogu pobuditi emocije u ljudima. Čak bih se usudila reći da smo ovo iskusili svi, barem u svojim tinejdžerskim danima kad smo proživljavali i svoje prve ljubavi nakon kojih smo redom ostajali istraumatizirani i prijetili samoubojstvom. Tad su cajke možda i mogle imati nekog smisla. U anketi koju je Amra Hodžić provela na srednjoškolcima, mnogi od njih su izjavili da ih “cajke pogode”. Tinejdžerske dane definitivno karakteriziraju prenaglašene emocije, a tinejdžerski um je ponajprije zaokupljen ljubavlju – posebice onom nesretnom. No, čovjek se tijekom života razvija. Cajke nekako kaskaju i ostaju na istoj razini. Ne znaju i ne mogu pobuditi u nama nikakve druge emocije osim dviju krajnosti: osjećaja ekstremne patnje ili osjećaja ekstremnog veselja. Treće opcije teško da ima.

Drugo svojstvo koje pripada umjetničkom djelu prema Oxfordskoj definiciji je – ljepota. Ljepotu je teško definirati. Kao što sam spomenula u jednom prošlom članku, poznata uzrečica kaže – ljepota je u očima promatrača. Iako je ona nešto subjektivno, pokušat ću se poslužiti definicijom ljepote koju daje njemački filozof Immanuel Kant. Ljepotu je, naime, definirao kao “bezinteresno sviđanje”. Sama riječ sviđanje i dalje u sebi krije subjektivnost. Nismo se pomakli puno dalje od prvotne definicije ljepote kao relativnog fenomena koji, zapravo, proizlazi iz samog promatrača. Ipak, mora se raditi o bezinteresnom sviđanju, dakle onome od kojeg nemamo koristi. Na to pitanje, pak, mora odgovoriti svatko sam za sebe. Primjerice, slušam li cajke zato što ću se tako bolje uklopiti u društvo? Ukoliko je odgovor “ne”, tada se ipak može govoriti o ljepoti koju slušač pronalazi u tim pjesmama. Kao što sam rekla, ovo je ipak potpuno subjektivno i relativno te o tome nema smisla previše razglabati.

Zašto je rock = kultura

Ne znam je li autor objave koju sam spomenula na početku bio sarkastičan ili ne. Ipak, mislim da su se mnogi pravi obožavatelji rocka našli teško uvrijeđeni. Svaki pravi rocker će ponosno zastupati tvrdnju da “to tako i jest”. No, to je samo dogmatična tvrdnja. Nju treba potkrijepiti argumentima.

Činjenica jest da nova generacija jedva da zna evergreenove i radije će izaći u cajkaroški klub nego na dobru rock/blues/jazz svirku ili koncert. Očito postoji nešto što mlade privlači u tome, o čemu sam već pisala. No, zašto bismo stali u obranu, primjerice, rocka? Što čini neki žanr glazbe boljim ili superiornijim nad drugim? Pokušat ću ostaviti po strani svoje osobno mišljenje i na temelju objektivnih argumenata zasnovati tvrdnju da većina rock glazbe doista ima umjetničku vrijednost. Iz tih nadalje navedenih razloga ujedno možemo poistovjetiti rock s kulturom.

Rock je rezultat truda i talenta

Najveća razlika između cajki i rock glazbe je to što je rock rezultat truda i talenta, za razliku od cajki. Naravno, u ovom slučaju radi se o generaliziranju, no većinom je to doista tako. Rockeri u svoju glazbu najčešće ulože suze, krv i znoj. I, ukoliko imaju talenta, naprave pravo umjetničko djelo. Naravno, i među rock glazbom ima puno izuzetaka. Nije svatko talentiran i nema svatko smisao za to. Nije svaka rock pjesma umjetnost. Ali, dok je ovdje to izuzetak, kod cajki je to pravilo.

Većina ljudi spremni su priznati, čak i ako slušaju cajke, da cajke povezuju s trashom. Također, većina mladih će spremno priznati da, iako slušaju tu vrstu glazbe, nikako ju ne cijene i ne poštuju. O tome govori činjenica i da mladi najčešće slušaju cajke u klubovima, u ne kod kuće.

Rock kao aktivizam i filozofija

Rock glazba ima čitav spektar tema i nije ograničena samo na ljubav (i to onu nesretnu, popit cajki), iako bez problema može govoriti i o tome. Ona ima posebnu moć koja doista može motivirati ljude. Dr. Bruno Ćurko je tako 2015. godine održao radionicu o rock toleranciji. Pritom je njegova glavna teza bila da rock može, između ostalog, promovirati i poticati toleranciju. Kao sjajni primjer istaknuo je Johna Lennona, koji u svojim pjesmama gotovo ništa drugo nije radio osim pozivao na ljubav, mir i dobre međuljudske odnose.

Vrijednost rock glazbe očituje se u tome što ona zadovoljava sve navedene kriterije definicije umjetnosti. Spomenula sam već trud koji glazbenici ulažu u svoju glazbu. S druge strane, rock glazba se doista primarno cijeni zbog svoje ljepote i emocionalne snage. Ne radi se o nekoj koristi, posebice u modernom dobu kada je rock gotovo izumruo. No, vrlo često se u rock pjesmama radi o nečemu mnogo većemu – rock je filozofija i način življenja. Gotovo svaki rocker zaljubljen je u rockerski životni stil i dubinu koju rock ima.

Raspravljajmo o ukusima

Danas sam se odlučila ne držati one stare uzrečice – „o ukusima se ne raspravlja“. Ne samo zbog objave na Facebooku, već i zbog toga što znam koliko se ljudi ugodno iznenade kad im pustim dobru rock pjesmu. Shvate da to nije glazba rezervirana samo za „starce“. Štoviše, ako je i jedan žanr ikad bio za mlade, onda je to definitivno rock (uz neizostavni punk). On je pun mladenačkog elana, zanosa, jačine i žestine. Rock ne poznaje i ne pita za godine. On jedino zahtijeva napor – napor, da ga se shvati. Ali, od žanra ne trebamo odustajati jer nam je jednostavnije ili lakše slušati ono što slušaju svi i što je jednostavno za shvatiti. Samo trebamo biti otvorenog uma i dati svemu priliku.

S druge strane, svaki žanr nije za svakog – i to je savršeno u redu. Razlike se trebaju poštivati, štoviše, razlike nam daju priliku da uvijek naučimo i iskusimo nešto novo. No, cajke u sebi teško da sadržavaju išta vrijedno. One prije predstavljaju svojevrsno nazadovanje i degradaciju kulture. To nije vidljivo samo u glazbi samoj, već i u životnom stilu i načinu razmišljanja koji uz to vrlo često ide.

Rock, naravno, nije jedini koji zaslužuje imati status umjetnosti ili kulture. To može biti bilo koji žanr u kojem se autor doista ponaša kao umjetnik i nastoji kreirati umjetničko djelo. No, može li se to reći za cajke? Prema navedenome, vrlo vjerojatno ne.

 

 

Comments

comments

LEAVE A REPLY