3d printanje
Quirin operating the "fischertechnik 3-D-Printer", a 3D printer from a modular cosnstruction system by manufacturer fischertechnik, during the new products show at the 67th international toys trade fair (Spielwarenmesse) in Nuremberg, Germany, 26 January 2016. The world's largest toys trade fair runs from 27 January to 1 February 2016. PHOTO: DANIEL KARMANN/DPA/DPA/PIXSELL

Budućnost postaje stvarnost i donosi novosti u naše živote kao što je i 3D printanje. Ne tako davno smo slušali ideje o tome kako ćemo jednoga dana kod kuće moći printati – stvari. Treba ti neka matica, isprintaš ju, treba ti plastična vilica – isprintaš ju. I evo ga, danas je ta budućnost postala stvarnost i pojavili su se komercijalni 3D printeri dostupni za upotrebu u kućanstvu. Iako nisu još široko rasprostranjeni, pogotovo u Hrvatskoj gdje ljudi imaju prioritetnijih nabavki od 3D printera, njihova upotreba kod kuće u sklopu hobby projekata je sve češća.

Odlučili smo napisati jedan članak s naglaskom na „nuspojave“ 3D printera, a u cilju informiranja javnosti i o sigurnosnom aspektu, a osim što smo pročitali mnoga istraživanja i imamo i sugovornike koje smo pronašli među ljudima koji se godinama bave 3D printanjem, a to su Ante Vukorepa, programer i dugogodišnji 3D printing entuzijast te Valent Turković, direktor tvrtke Innovation Lab koji se, između ostaloga, bave 3D printanjem i Matija Gredičak, znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković.

S 3D printerom ne dolaze nikakve sigurnosne upute, stoga i ne čudi da mnogi korisnici ovog super „gadgeta“ su se o sigurnosnim mjerama počeli raspitivati tek nakon što su primijetili neke simptome. Ti simptomi mogu biti začepljen nos, iritacija grla, osjećaj prehlade, a definitivno se može osjetiti i karakterističan miris, ovisno kojim materijalnom printate.

Važna vrsta materijala

Tako postoji sigurniji PLA materijal  koji gotovo i nema miris, i nesigurniji ABS materijal (Acrylonitrile-Butadiene-Styrene) koji podsjeća na miris paljene plastike. Zato što 3D printanje to zapravo i radi, stapa materijal pod visokom temperaturom u zadani oblik. No osim što stvar „smrdi“ i tako ukazuje ne prisustvo tvari koje nisu pogodne za zdravlje čovjeka (recimo i cigarete smrde, razne farbe itd.).

“3D printer je u školama siguran, važno je koji se materijal koristi. ABS materijal ima pare koje su neugodnog mirisa i mogu biti štetne za zdravlje, na primjer ako se printa u jako malim prostorijama, recimo 5×5 metara pa se uđe u tu prostoriju ili se tamo boravi duže od pola sata. Kad se printer koristi treba otvoriti prozore. Kod PLA (Polylactic acid) materijala restrikcije su manje.” rekao nam je Valent Turković, koji često drži predavanja u školama o 3D printerima.

Kod 3D printanja se događa još nešto o čemu laici u pravilu ne razmišljaju dok printaju – oslobađa se enorman broj ultra finih čestica, čestica toliko malih da prolaze duboko u pluća i čak probijaju moždanu barijeru te stoga predstavljaju ugrozu zdravlju. Istražili smo malo više o emitiranju tih čestica.

Ultra fine čestice

Razlika između čestica koje emitiraju ABS materijali i PLA materijali najgrublje rečeno je da su čestice ABS materijala otrovne, a čestice PLA nisu. Ultra fine čestice koje nastaju printanjem PLA materijala nisu toksične, ali i pasivne čestice mogu, jednom kad uđu u tijelo, izazvati oksidativni stres, upalne procese, potaknuti bolesti srca, pluća i imati efekte na tijelo. Način na koji to ove čestice čine još uvijek nije najjasnije, ali se sumnja da ima veze s povišenim tlakom jer je recimo dokazano da zagađeni zrak uzrokuje povišeni tlak kod školske djece.

“Ja bih razlučio kemijsku od mehaničke toksičnosti. Kemijska je zbog plinova koji nastanu kad se ovo zagrije, kao sto su amonijak, fenol, benzen, itd. pa naštete zbog kemijske reakcije u tijelu (PLA toga otpusta 30-ak puta manje od ABS). Mehanička je zbog taloženja čestica manjih od 0.1 mikrometar, slično kao kod trovanja azbestom ili u rudniku. Oni se talože u plućima, blokiraju kanale ili mehanički oštete tkivo i tako nastane trovanje, a ne zbog kemijske reakcije s organizmom.” objasnio nam je Matija Gredičak, kemičar s našeg poznatog instituta u Zagrebu.

Ako smo vas sada zastrašili ovim česticama, možda će vam utjeha biti kako s i do sada oko vas bili emiteri ovih čestica, to su naime ispušnici automobila, kuhanje na plinskim plamenicima, cigarete koje se puše, usisavači, pukotine na dimnjacima ih propuštaju itd. Međutim, postoji razlika u broju čestica koje se emitiraju kao i u vremenu izloženosti.

Netko tko kuha pola sata u prostoriji veličine 40 metara kvadratnih koja se provjetrava i netko tko boravi u prostoriji u kojoj radi printer nekoliko sati, neće biti isto izloženi česticama. No o koliko čestica tu zapravo govorimo?

Milijarde su u pitanju

Jeste li spremni za brojke? Ovako, istraživanje je pokazalo kako 3D printanje na nižim temperaturama koristeći PLA materijal oslobađa oko 20 milijardi čestica u minuti, dok printanje ABS materijala na višim temperaturama oslobađa oko 200 milijardi ultra finih čestica u minuti, piše Phys.org. Milijarda je broj koji označava tisuću milijuna ili 1 000 000 000 = 109. Puno. Jako puno.

A ako znamo da se neke stvari printaju i po nekoliko sati broj koji se dobije prestaje biti shvatljiv našim ljudskim, „limitiranim“ mozgovima (čast iznimkama). S obzirom na to da ove čestice ne vidimo, a ako je PLA u pitanju i ne mirišemo, važno je imati ventilaciju na umu jer se razina čestica diže znatno iza one normalnih za okoliš u kojem boravi generalna populacija.

Najvažnija je ventilacija

Najbolje izvedbe su zatvoreni printeri koji imaju cijev za odvod i ventilaciju u vanjski prostor. Ako se prostor prozračuje na propisan način, a to je da se zrak sobe može prozračiti na način da se tri puta izmjeni sav zrak u sobi u jednome satu. Ako se tako prozračuje, pisano je kako je potrebno oko pola sata da se koncentracija čestica vrati na okolišnu razinu, ali ostaje činjenica da cijela situacija s 3D printanjem i materijalima koji se koriste još uvijek nije dovoljno istražena npr. postoje razlike između obojenog PLA materijala i standardnog, itd.

Pitali smo za mišljenje

Jesu li 3D printeri sigurni za školsku i kućnu upotrebu u smislu emitiranja para i čestica pitali smo i Antu Vukorepu, dugogodišnjeg 3D printing entuzijastu koji nam je rekao: „Bez adekvatnog prozračivanja prostora, ako se printa 24/7, pa još i većinom ABS-om te uz boravak u toj istoj prostoriji – definitivno nisu. Ali ako se prostor prozračuje, ako se printa neki smisleni broj sati dnevno i ako ne sjedite neprestano pokraj printera, nema mjesta panici.

U toksikologiji ništa nije otrovno i sve je otrovno – postoji koncept toksične doze, apsorbirane u nekom periodu. Ista logika je primjenjiva i na printere – nije da će vam štetiti jer sjedite pokraj printera sat vremena u zatvorenoj sobi, ali isto tako naravno da nije baš pametno sjediti i spavati u toj istoj sobi danima.“

Preporuke za vlasnike 3D printera

Ono što danas znamo kao preporuku za sigurnost kod korištenja i što je minimum opreza kod korištenja 3D printera jesu ove odlike  :

  • Kupujte 3D printere od provjerenih, renomiranih proizvođača, preporučeno zatvorenog tipa
  • Upozorite one koji rukuju s printerom o opasnostima od isparavanja i ultra finih čestica
  • Uvijek izaberite PLA materijal za printanje, također od provjerenih proizvođača, ne Kineza.
  • Printer smjestite u open space, što veći prostor koji se redovno ventilira, u kojem se ne boravi

Najnovije istraživanje za daljnje proučavanje možete preuzeti sa stranica Science Directa  (PDF, 500 kB). Da pojasnimo, 3D printanje ima izvrsne potencijale i već sada i benefite pa tako danas imao 3D printane organe3D printane kuće, a ako krećete printati onu plastičnu vilicu s početka teksta imajte na umu da i PLA materijal pušta nešto malo mliječne kiseline, ali u principu je siguran za ljude, no to se ne odnosi i na obojeni materijal koji ipak nije preporučljiv za korištenje u prehrani.

“Prednost 3D printera je fleksibilnost, s njim se može napraviti bilo kakav predmet, ako imate dovoljno znanja u modeliranju i obradi 3D modela. Sve ovisi o dizajnu, kao i kod običnih printera, ako je plakat lijepo dizajniran možete dobiti lijepi plakat kad ga isprintate, ako nije lijepo dizajnirano, onda niti predmet printanja neće biti dobar.” zaključio je Turković.

Trebamo li imati uopće 3D printer kod kuće?

„3D printer nije kućanski aparat, niti gadget, već oruđe – alat. Nije sam sebi svrha, već je  – sredstvo za postizanje cilja. Slično je recimo s bilo kojim CNC strojem – glodalicom, tokarski strojem – jer niti 3D printer nije ništa drugo no CNC stroj. U medijima se pojavila ta neka čudna slika “3D printera u svakom domu” potkovana futurizmom i vizijama replikatora iz Star Treka, ali to nema nikakvog smisla niti uporišta u stvarnosti.“ komentirao nam je sugovornik Ante Vukorepa.

„Jednako kao što svaki dom ne treba 5-osnu CNC glodalicu, tako ne treba niti 3D printer – jer naprosto nema što njime raditi, osim skidati gomile modela nepotrebnih “suvenira” i igračaka s interneta i printati ih ad nauseam (generirajući ogromne količine smeća). Dakle – pitanje nije “nabaviti li printer za doma”, već “treba li vam nešto što možete isprintati 3D printerom”, a onda “možete li to možda naručiti od nekog od printing servisa online“. zaključio je za Meta Portal Vukorepa.

Better safe than sorry

Sve u svemu, ako i štetnost je na razini pušenja cigareta, a vi ste nepušač s razlogom, zašto biste se izlagali bespotrebnom riziku nedovoljno istražene tehnologije. I pušenje je nekada bilo dozvoljeno svuda pa čak i u bolnicama. No znate kako se kaže, bolje spriječiti nego liječiti odnosno bolje koristiti zaštitnu odjeću i dobro provjetravati, nego se igrati sa zdravljem. Nadamo se kako će ovaj članak biti koristan vama ili nekome za koga znate da koristi 3D printer kod kuće ili pak u školi.

Comments

comments

LEAVE A REPLY