nina kraljic

Život koji vodi Nina Kraljić se posve promijenio u samo nekoliko godina. Promjene su, naravno, nabolje. Sve je počelo pobjedom na The Voiceu, a nastavilo se osvajanjem Porina, finalom na Euroviziji te izdavanjem albuma „Samo“.

Nina od tada ne prestaje raditi na svojoj glazbi; snima spotove za singlove („Zaljuljali smo svijet“, „Lighthouse“, „Snijeg“, „Samo“) te održava brojne nastupe diljem Hrvatske. Sada je objavila novi singl s albuma – pjesmu „Vir“ za koju je objavljen i spot na Nininom YouTube kanalu. Spot je, kao i onaj za pjesmu „Lighthouse“, alegorijski. Autorsko je djelo redatelja Krešimira Čizmeka, predstavlja unutrašnji sukob u umu (predstavljenog kroz simbol derutnog stana) djevojke, a priča je, kao i sve kod Nine, inspirirana osobnim životnim iskustvom. Foto: YouTube.

Prepoznatljivost Ninine glazbe

Slučajno slušajući glazbu Nine Kraljić, teško je ne prepoznati o kome je riječ što je uvijek veliki uspjeh glazbenika. Općenito govoreći o umjetnosti, prepoznatljivost je često ključ. Koliko smo se samo puta svi mi našli u situaciji da slušamo glazbu „bezimenih“ autora, vrlo neprepoznatljivu i bez osobnog pečata umjetnika?

Nina pripada skupini glazbenika koji su, sviđala nam se njihova glazba ili ne, prepoznatljivi. Publika to zna cijeniti te su takvi glazbenici oni koji se pamte ili barem oni koji će imati stalnu publiku, manju ili veću, onu koja će tu biti zbog izražajnosti i posebnosti. Puno je toga posebno kod Ninine glazbe. Njezina je boja glasa posebna, čak i izgovor riječi dok pjeva. Poseban je i pristup glazbi samoj. Nina beskrupulozno promiče neku novu estetiku kroz svoju umjetnost, a unosi je kroz pjevanje, melodiju, tekst i instrumente praćene snažnom vizualnom podlogom. Nina je ustrajna u donošenju nečeg novog na hrvatsku glazbenu scenu. Nova estetika, novi stil pjevanja, elementi stilova nezastupljenih na hrvatskoj glazbenoj sceni.

Ninina glazba pripada popu

Pogodna je za masovnu publiku te uvijek ima lako pamtljiv refren. Unatoč tome uspijeva jako odudarati od ostale pop glazbe u Hrvatskoj, a za to su zaslužni stilovi koji se miješaju u njezinim pjesmama. Nije to ništa novo u Hrvatskoj te su se mnogi glazbenici okušali u tome. U glazbi Natali Dizdar mogu se uočiti elementi jazza, a u glazbi Jelene Rozge elementi turbofolka. Nina Kraljić je, pak, poprilično usamljena koristeći elemente ambijentalne, filmske, tradicionalne i elektroničke glazbe o svojim pjesmama i to je još jedna stvar po kojoj je prepoznatljiva. Ambijentalni dijelovi podsjećaju na kanadski sastav Delerium, tradicionalni na međimursku narodnu glazbu, filmski na glazbu iz „Gospodara prstenova“.

Vizualna podloga crpi inspiraciju iz mnogih izvora, a najčešće je to priroda. Jedan od dva spota za pjesmu „Lighthouse“ te spot za „Samo“ sastoje se isključivo od prizora iz prirode, a cijeli se spot za „Zaljuljali smo svijet“ odvija u prirodi. Prizori u drugim spotovima mogu se opisati kao mješavina znanstvene fantastike, prizora iz svakodnevnog života i nesvakidašnjeg izbora kostima i šminke.

Osim korištenja različitih okružja kao vizualne podloge, Ninina je glazba raznolika sama po sebi. Većina je njezine glazbe pop, ali se na njenom albumu mogu naći interpretacije dvije narodne pjesme („Dej mi Bože“ i „Tica lastavica“) te interpretacija poznate pjesme nedavno preminule kantautorice Jadranke Stojaković naslova „Što te nema“ u duetu s Matijom Dedićem. Dok su neke pjesme pune raznolikih zvukova različitih stilova koji se miješaju, na albumu se nalazi i nešto posve suprotno. Dvije autorske pjesme Nine Kraljić („Lullaby“ i „Lay You Down“) imaju samo jednostavnu klavirsku pratnju. Jedna je pjesma („Ata Ey Foshehu Sham“) čak na hebrejskom jeziku. Najzanimljivije u svemu tome je to što se sve pjesme izvrsno slažu jedna s drugom.

Lighthouse

Teme o kojima Nina govori su uglavnom protumačene kao ljubavne, no mogu se shvatiti na više načina. Uzmimo za primjer pjesmu „Lighthouse“ za koju je Nina dala više tumačenja. Ona može biti ljubavna pjesma o iščekivanju Ili, pak, pjesma koja govori o mornaru koji se vraća kući. Može biti i čisto pejzažna pjesma jer u njoj ne nedostaje motiva iz prirode, a mogla se povezati i s izbjegličkom krizom koja je tada bila vrlo aktualna. Nina je rekla da za nju pjesma znači nešto posve drugo: duhovnost. Za nju pjesma govori o nadi te o djelu nas koji je u miru bez obzira na svakodnevne nedaće. Vrlo učestala tema je istinska povezanost dvije osobe na razini ranjivih dijelova ljudi. U tu „kategoriju“ spadaju čak četiri pjesme: „Snijeg“, „Lullaby“, „Lay You Down“ i „Samo“. Pjesma „Vir“ govori o unutrašnjem sukobu između konstruktivne i destruktivne stane naše osobnosti (gotovo psihoanaltički pristup), ali se i ona može lako opisati kao ljubavna.

Još jedna vrlo posebna stvar kod Nininog stvaralaštva njezini su nastupi. Priklonila se glazbenicima koji ne teže kopiranju studijskih verzija svojih pjesama pri izvođenju uživo. Njezini su koncerti najčešće akustični, kakav je uostalom bio i njezin nedavni koncert u zagrebačkom klubu Sax te zajednički koncert sa Jacquesom Houdekom u Lisinskom. Pri nastupima voli raditi svojevrsne glasovne akrobacije te joj nije strana ni improvizacija. Na koncertima se mogu čuti i pjesme drugih glazbenika, dakle ne samo njezine. Vrlo često pjeva svoje poznate interpretacije pjesama iz The Voicea, ali općenito i pjesme drugih glazbenika sličnog stila.

Voli sevdah

Njezin nastup ovisi i o nekim drugim okolnostima. Nina često pjeva na raznim festivalima tradicijske glazbe, ali i festivalima posvećenima njoj dragom sevdahu. Takvi nastupi, naravno, nisu vrlo slični njezinim cjelovečernjim koncertima. Nina je sama istaknula kako nije glazbenica koja voli česte probe. Teži što originalnijem i spontanijem nastupu. U jednoj je prigodi čak i istaknula da ne sluša pretjerano mnogo glazbe jer želi blokirati tuđe utjecaje i stvarati nešto što je njezino u najvećoj mogućoj mjeri. To zasigurno još jedan od razloga očite originalnosti i jedinstvenosti njezinog vrlo prepoznatljivog izričaja. Važno je da umjetnici poput Nine Kraljić ostanu vjerni svom izričaju. Njihova je glazba vrlo dostupna i pogodna za masovnu publiku, ali drži visoku razinu kvalitete i posebnosti.

Glazbena scena mora biti raznolika te se mora truditi ponuditi publici više. U Hrvatskoj je još puno mjesta za razvoj jer su neki stilovi nepostojeći na hrvatskoj glazbenoj sceni, a i ne izostavimo mogućnost razvoja nečeg potpuno posebnog na našem tlu što je potencijalno glazba Nine Kraljić.

Comments

comments

LEAVE A REPLY