Orion, lijepi div i lovac

0
580

Mliječni se put, počevši od Kočijaša, savija blago prema istoku, pa se na jugoistočnoj strani neba spušta k horizontu. Na zapadnom rubu, nisko na južnom nebu, golim se okom vidi zviježđe sastavljeno od sedam sjajnih zvijezda.

Tri veoma sjajne zvijezde (Zeta, Epsilon i Delta) druge veličine stoje u pravcu nagnutom ka Mliječnom putu, a smještene su gotovo u sredini velikoga četverokuta (trapeza) kojeg formiraju dvije zvijezde prve, jedna druge i jedna treće veličine. To su (Alfa) Beteigeuze lijevo i (Gamma) Bellatriks desno koje čine gornju, a (Beta) Rigel i (Kappa) bez posebnog imena koje čine donju stranicu trapeza. One tri zvijezde u pravcu zovu se i Jakovljev štap, u hrvatskom narodu kosci, a nad stranicom Alfa i Gamma lako se opazi zvijezda treće veličine (Lambda) koja sa dvije male zvjezdice pete veličine (Fi1 i Fi2) čine trokut. U liku Oriona, kako ovo zviježđe nazvaše rani astronomi, stoje one tri zvijedze što čine pravac Orionovog pasa, a sasvim blizu, okomito na horizont, tri male zvjezdice u Orionovom maču.

Orion je lako prepoznatljiv i to bez ikakve upute, ako se vidi sav ili ako se bar vidi Jakovljev štap. U njemu vidimo dvije zvijezde prve veličine, četiri druge, sedam treće i dvanaest zvijezda četvrte veličine. U ovom tekstu ćemo se zaustaviti kod najzanimljivijih.

Prije nešto više od tristo godina Beteigeuze je bila sjajnija od Rigela, no danas je obrnuto. Boja Betegeuze je crvena a Rigelu lijepa bijela. Kao jedna od najljepših zvijezda nakon Siriusa, Rigel je neizmjerno daleko od naše zemljice. Betegeuze spada u red veoma dalekih sunaca i premda je tako sjajan svjetlost putuje do nas čak stotinu godina. U red najdaljih sunaca spada Rigel koji je udaljen 466 svjetlosnih godina od nas a ipak sjaji toliko žarko da nadilazi sjaj zvijezde prve veličine. Ovo briljantno sunce u Orionu možda je tisuću puta veće i sjajnije od našega, a u dobrom se teleskopu pokazuje kao dvostruko čiji je slabo sjajni pratilac također dvostruko sunce.

Orion
Orionova maglica

Orion nam daje priliku da se upoznamo s još jednom tvorbom osobite vrste na nebu. Zvijezda (Theta) u pasu Orionovu, gledana golim okom, pokazuje se doduše kao jedna zvijezda treće veličine, ali tek za samo oko. U teleskopu se na tom mjestu pokazuje zanimljiva tvorba ovog zviježđa nazvana Orionova maglica, po sjaju, veličini i obliku najljepši objekat na čitavom nebu. Oko iste zvijezde (Theta) a ispod triju zvijezda u Orionovi pasu (Delta, Epsilon i Zeta) prostire se velika nepravilna magla slabe svjetlosti, nalik na otvorene životinjske ralje. Jedan dio ove maglice, kakvih je na nebu pronađeno na tisuće, sjajan je pa ga već samo oko može vidjeti. U ovoj maglovitoj masi vide se brojne zvijezde i namještaj šesterostukog sunca baš u središtu ovog svijeta. Masa plina prostire se gotovo deset bilijuna kilometara daleko, a pomoću čarobnjaka spektroskopa astronomi su nam poručili da se Orionova maglica nalazi udaljena od nas dvjestopedeset svjetlosnih godina i udaljuje se od nas brzinom od 16km/s.

Orion je po grčkoj mitologiji došao na nebo. Homer ga je opisao kao lijepog mladića u kojeg se zagledala Aurora. Bogovi mu zaviđahu i Dijana ga svojim strijelama ubila na otoku Ortygiji. Mrtvog heroja smjestiše zajedno s njegovim psom na nebo.

Comments

comments

LEAVE A REPLY