PROLJEĆE. Zagreb, Moderna galerija

Juraj PLANČIĆ slikar ( Stari Grad 22. X I899 – Pariz, 19. VIII !930.). Godine I9I8 – 19 polazi u Splitu Graditeljsko-zanatsku-umjetničku školu. I9I9 – 25  uči u Zagrebu na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, koja I92I postaje Akademijom (F: Kovačević, M. Cl. Crnčić, Lj. Babić, J. Kljaković, V. Becić). Diplomira I925. Godine I926 odlazi u Pariz gdje ostaje do kraja života.

 

U Parizu je proveo pet godina živjeći u oskudici, učeći i pohađajući muzeje i izložbe. Izlagao je u više navrata (I929 priredio je u Galeriji de Seine svoju prvu samostalnu izložbu). Umire od tuberkuloze. Posmrtne su mu izložbe priređene u Parizu (I930), Zagrebu (I93I-32) i Splitu (I932).  I960 Galerija umjetnina Split priredila je retrospektivnu izložbu njegovih radova, koja je obišla mnoga naša središta.

Plančić je počeo slikati vrlo rano. U njegovim najranijim radovima osjećaju se odjeci slikarstva E. Vidovića. Za vrijeme zagrebačkog studija dolazi pod utjecaj Becića i Kljakovića a zapažaju se i utjecaji Proljetnog salona. Plančićeva se umjetnička ličnost oblikovala tek u Parizu tijekom I927-28. Od tvrdog, gotovo kiparskog modeliranja i tonskog slikarstva Plančić prelazi na rafinirano slikanje s karakterističnim tankim i fragilnim namazima, obilježeno i osobnim kolorističkim senzibilitetom. U zrelom Plančićevom pariskom slikarskom opusu osjećaju se odjeci francuskog slikarstva XVIII stoljeća (A. Watteau, J. –H. Fragonard). Ali i odjeci Rubensonovih figura i utjecaji Renoirova, Matisseova i Utrillova slikarstva.

Tim utjecajima uprkos, Plančić je ostvario sasvim individualni i osobni stil kome se mogu korijeni naći i u pariskom ambijentu i u dalmatinskom zavičaju. Slikao je tankim i prozračnim namazima, prozirnim slojevima suhih boja, specifičnom rafiniranošću i klasičnom uravnoteženošću svoje svijetle, drhtave i zračne, kao u zlatu okupane pejzaže, kompozicije i mrtve prirode. Najbolji mu se radovi nalaze u Galeriji umjetnina Split, Modernoj galeriji u Zagrebu, Narodnom muzeju u Beogradu, kod slikareve obitelji u Zagrebu i u nekim inozemnim zbirkama. U tim radovima Plančić prikazuje vedute Pariza i njegovih predgrađa te imaginarne i realne krajobraze rodnog kraja, kompozicije s dalmatinskim ribarima i mornarima, mrtve prirode sa srdelama i kamenicama, skušama i barbunima, jabukama i grožđem. U sjetnom i nostalgičnom, premda na prvi pogled hedonistički vedrom slikarevom pariskom ciklusu, kojim je Plančić zauzeo jedno od osobito značajnih mjesta u našem slikarstvu između dva rata, spajaju se Pariz i daleki rodni kraj.

Comments

comments

LEAVE A REPLY