Po savjet kod velikih mislilaca

0
298

Koje su političke ideje osobito prikladne da bi nam pružile podršku i orijentaciju u svijetu koji se čini preokrenutim? Pitali su mislioce posljednjih tjedana. U ovom članku Rainer Mühlhoff objašnjava Spinozinu teoriju utjecaja.

Osoba

Spinoza je filozof rođen1632. u Amsterdamu i pripada zajednici portugalsko-židovske dijaspore. Dolazi iz dugogodišnje trgovačke obitelji, radi u društvu svog oca potom isto preuzima.

Istovremeno je već kao tinejdžer pokazivao interes za filozofiju, a time je bio toliko kritičan prema religiji i vjerovanju, da je bio prognan u dobi od 23 iz židovske sinagoge. Smjestio se kao brusilac objektiva kako bi živio od toga i usput u fokus uzimao filozofiju.

Teorija

Njegovo se razmišljanje temeljno oblikuje nepokolebljivim uvjerenjem u uvid u razum svakog pojedinca. Spinoza je ponovno otkriven u zadnjih desetak ili dvadeset godina, počevši od takozvane “teorije ljubavi”, tj. teorije emocija i emocija. Teorije utjecaja, koja je usko povezana s etikom koja se temelji na činjenici da utječe na nešto što možemo racionalno razumjeti.

Spinoza je radikalni anti-dualist. To znači, za njega tijelo i duša nisu različite supstance i osjećaji, pa tako i nešto što na neki način nije na nižoj razini s obzirom na um, no osjećaji su čak i oblik razmišljanja. To za njega ima neposrednu etičku i političku vrijednost, što znači da je svatko u načelu sposoban u tome i također treba težiti razumijevanju svojih utjecaja i emocija.

To znači da ne morate stajati, kao što kaže, u ropstvu svojih osjećaja koji vas preplavljuju, ali: Ne, mogu dopustiti da se moji osjećaji razumiju.

Zašto sada?

U raspravi, na primjer, o populizmu, stav je da su to ljudi koji postaju nerazumni jer ih osvajaju njihovi osjećaji, ili utječu, u nekim slučajevima vrlo prevladavajuće. To se ne može reći tako jednostavno sa Spinozom, jer taj kontrast afekta i razuma ne postoji na ovaj način.

Možete ići u dva smjera, može se reći: utjecaj je uvijek sastavni dio političke zajednice – tzv ne-populistički oblik politike je također na neki način utjecaj, čak i ako to zapravo ne vidimo. I drugo, etički poticaj, koji se sastoji u tome: narode, pokušaj razumjeti svoj utjecaj, što će vas navesti da politički djelujete.

U konkretnim uvjetima, stoga bi strah ili ljutnja pa čak i projekcija na neki način mogli značiti da se mogu ponovno uzeti na procjenu, raditi na sebi – odakle ustvari i dolazi, ili čak na primjer izvedeni iz određenih društvenih ili političkih nepravdi, tako da onda takav oblik ne samo da se oslobodi, već se kroz razumijevanje mijenja i mijenja svoj politički oblik na način koji je manje loš za sebe i zajednicu.

Uvijek je to: ljudi ne moraju biti tome izloženi.

Comments

comments

LEAVE A REPLY