nuklearni događaj

S obzirom na to da je prošlo sedamdeset godina od bombardiranja Hirošime i Nagasakija možda nam se čini kako se prijetnja nuklearnog oružja povukla. No zapravo to i nije baš tako, prijetnja za novi nuklearni događaj zapravo stalno raste. To je mnogim ljudima teško za suočiti se, a to poricanje realne opasnosti također znači i to da nismo dovoljno dobro pripremljeni a nuklearne i radiološke događaje.

Proučavajući efekte koje nosi nuklearni događaj, od detonacije do eksplozije, preko 30 godina, autor teksta je bio uključen u istraživanja u Chernobylu i Fukushimi te okolnim zahvaćenim područjima, a sada je uključen u prijedlog osnivanja Globalne nuklearne zdravstvene radne snage (eng. Nuclear Global Health Workforce). Takva skupina bi mogla spojiti nuklearno i ne nuklearno orijentirane profesionalce te pomoći s pripremljenošću, koordinacijom i suradnjom osoblja te opskrbom potrepštinama nužnim za odgovor na nuklearnu krizu velikih razmjera.

Bilo kakva nuklearna akcija bilo nuklearnog oružja ili problem s nuklearnom elektranom će odmah dovesti do globalne javne zdravstvene uzbune. Epidemija Ebole je naučila svijet kako je potrebno imati na raspolaganju resurse koji će moći odraditi zdravstvene hitne intervencije prije nego se zapravo problem i pojavi.

Što bi se dogodilo kada bi nuklearna naprava bila aktivirana iznad grada?

Što bi ovakva skupina bila spremna odraditi? Za taj odgovor možemo pogledati u nasljeđe nakon atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki, kao i nuklearni događaj u Černobilu i Fukushimi.

Otprilike 135 000 u Hirošimi i 64 000 u Nagasakiju je umrlo. Većina smrti se dogodila prvoga dana nakon što je bomba bačena, od opekotina, tjelesnih ozljeda i radijacije. Preko 90% doktora i medicinskog osoblja je umrlo ili bilo ozlijeđeno te prema tome nisu mogli pomoći unesrećenima. To se dogodilo zato što je većina medicinskog osoblja koncentrirana u središtima gradova. Ta je praksa i dalje prisutna u drugim gradovima u Americi i Europi te nije baš najsretnije rješenje za situaciju u razmatranju.

Što kad bi nuklearna naprava aktivirana u današnjim urbanim područjima? Autor, Cham Dallas, je istraživao ovaj problem u 2007. na modelu nuklearnoga napada na američki grad. Kao i u Japanu, većina smrti bi se dogodila ubrzo nakon detonacije i lokalno medicinsko osoblje bi bilo zahvaćeno i onemogućeno u pružanju pomoći.

Problem medicinskog osoblja

Model je pokazao da bi takav nuklearni događaj ne samo uništio postojeće medicinske ustanove nego učinio i znatno otežanim njihovu obnovu, odnosno ponovnu uspostavu. Nakon takvog uništenja ustanova, zbrinjavanje ozlijeđenih bi bilo znatno otežano pa se mora predvidjeti distribucija na lokacije izvan središta gdje bi se preostalo osoblje moglo preusmjeriti.

Vrlo malo medicinara danas ima dovoljno znanja kako bi tretiralo ozljede nastale od jednog takvog nuklearnog napada. Zdravstveni radnici zapravo imaju jako malo saznanja i dodira s liječenjem radijacijskih žrtava. Opekotine od topline bi zahtijevale ogromne resurse za svakog pojedinog pacijenta pa bi veliki broj takvih pacijenata preopteretio svaki zdravstveni sistem. Također bi veliki problem bile i rane od posjekotina jer bi doslovno sve staklene površine popucale.

Trenutno ne postoji plan djelovanja i tretiranja pacijenata nakon hipotetičkih nuklearnih napada u urbanim područjima. Zato bi zaista bilo dobro oformiti skupinu koja bi se bavila ovim pitanjima i barem donekle pripremila naciju i profesionalce na eventualni najgori scenarij.

Izvlačenje ljudi iz radijacijskih zona

Veliki nuklearni događaj bi područje na kojem bi se dogodio ostavio nenaseljivim sljedećih nekoliko desetljeća s katastrofalnim posljedicama za ljude, ekonomiju i prirodu. Odluka za evakuacijom se mora donijeti unutar par sati od udara, ali to bi moglo biti teško jer ne postoji plan niti kriteriji za evakuaciju. Na primjer, unutar nekoliko tjedana od Černobilske nesreće više od 116 000 ljudi je evakuirano iz najviše kontaminiranih područja. Još 220 000 ljudi je bilo premješteno u narednim godinama. Ali tisuće su ostale živjeti u području koje je Ukrajina i Bjelorusija klasificirala kao strogo kontrolirane zone gdje je kronična kontaminacija radioaktivnim cezijem ostala problem.

Dan nakon potresa u Fukushimi i tsunamija, više od 200 000 ljudi je bilo evakuirano s područja unutar 20 km od nuklearne elektrane zbog straha od potencijalnog izlaganja radioaktivnom zračenju. Trećega dana je ljudima na području 20 do 30 km savjetovano da ostanu u kućama, a nedugo zatim da se i oni evakuiraju.

Evakuacija ako uslijedi nuklearni događaj

Proces evakuacije je bio zatrpan dezinformacijama, neodgovarajućim i zbunjujućim naredbama i kašnjenjem informacijama i to danima. Također bilo je problem i kako evakuirati sve stanovnike poput starijih ljudi i bolesnih koji su bili ostavljeni u tim područjima kao i bolesnicima u bolnicama koji nisu bili prebačeni kada je bilo rečeno. Sve to je dovelo do gubitka povjerenja prema javnim službama.

Černobil i Fukushima su oboje bili slučajevi topljenja reaktora. Nuklearno oružje pak, uređaj s vrlo jakom eksplozijom i zračenjem, doveo bi i do gore situacije u procesu evakuacije. Trenutni američki protokoli ne odgovaraju područjima s gustom stopom naseljenosti.

Npr. hipotetički, nuklearna bomba iznad Washingtona podrazumijeva samo limitiranu evakuaciju. Unatoč projekcijama od oko 100 000 poginulih i 150 000 ranjenih, radijacijski vjetar se očekuje na manjem području. Ljudi koji žive izvan smjera puhanja vjetra ne bi trebali ništa poduzimati, a oni koji žive niz vjetar bi primili relativno malu dozu zračenja, naravno ako su u dobrom zdravstvenom stanju, i trebali bi tražiti samo umjeren zakon. Radna skupina bi se posvetila izradi plana evakuacije koji bi bio optimalan.

Dugoročne posljedice izloženosti radijaciji

Fundacija za istraživanje radijacijskih učinaka koja je osnovana za proučavanje zračenja Hirošime i Nagasakija prati učinak nuklearnoga zračenja već desetljećima. Prema njima oko 1 900 smrti od raka se može pripisati atomskim bombama, oko 200 slučajeva leukemije i 1 700 tumora. Japan je napravio detaljna istraživanja o raku nakon Hirošime, Nagasakija i Fukušime, Černobilska istraživanja su isto bila opširna, ali ne kao ostala. Podaci o mnogim potencijalnim utjecajima radijacije na zdravlje kao što su defekti kod novorođenčadi nisu toliko utemeljeni.

Iako je dokazano da intenzivno izlaganje X zrakama tj. rentgenu kod ljudi može prouzročiti defekte u novorođenčadi, postoji neslaganja i debata oko toga jesu li potomci preživjelih u Japanu izloženi nekim zdravstvenim problemima više od opće populacije. Npr. jedno istraživanje je utvrdilo udvostručenja malformacija mozga kod neke djece u Hirošimi i Nagasakiju, a drugo istraživanje pokazuje da nema statistički značajnih povećanja defekata beba koje proizlazi iz posljedica atomskog zračenja.

Černobil i posljedice

Ista stvar je i s Černobilom gdje je zračenje bilo 100 puta veće nego u Hirošimi i Nagasakiju zajedno. Široko istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije je pokazalo kako ne postoji razlika u postotku pojave mentalnih retardacija kod djece izložene radijaciji u Černobilu i kontrolne skupine.

Zaključak istraživanja s Harvarda o Černobilu je da nije bilo materijalnog dokaza učinka radijacije na embrije ili fetuse izložene zračenju. Druga studija je zaključila da strah od učinaka zračenja na nerođeni fetus nije opravdan. Ispalo je kako je najveća posljedica zračenja iz Černobila bio povećan broj pobačaja kod trudnica s područja zahvaćenim radijacijom ili u blizini istih. To se dogodilo zbog “nuklearne fobije” i izostanka pravih informacija o riziku pa su trudnice popustile panici jer nisu željele roditi dijete s defektom izazvanim radijacijom.

Radna skupina bi svakako pomogla i u ovom slučaju, pomogla bi zdravstvenim radnicima, medicinarima, administratorima u zdravstvu i drugima u trenutcima opće panike i kritičnom vremenu nakon eventualne nuklearne nesreće.

Gdje je rizik od nove Hirošime i Nagasakija?

Danas je rizik od nuklearnih sukoba i njihovih negativnih i pogubnih utjecaja na javno ljudsko zdravlje zapravo povećan. Nuklearno oružje ima sve više nacija, a međunarodni odnosi se zaoštravaju. Zabrinjavajuće je i to što osim država, pristup oružju mogu imati i terorističke supine. Iako se većina ljudi “sledi” kad razmišljaju o mogućim nuklearnim napadima, na svakom čovjeku je da se informira i na javnim ustanovama je da pravovremeno odgovore i učine sve u svojoj moći kako bi bile spremne na eventualne spomenute scenarije.

Comments

comments

LEAVE A REPLY