Novi svjetski poredak točnije bi se mogao nazvati duboka država

Duboka država je politička situacija u zemlji kada unutarnji organ (“duboka država), kao što su oružane snage, civilne vlasti (obavještajne službe, policija, adminstrativne agencije i grane vladine birokracije), političke stranke, paravojne formacije i slične organizacije, ne odgovara civilnom političkom vodstvu, dakle, djeluje potpuno samostalno i bez ikakve kontrole.

Piše za Antimedia
Već desetljećima, ekstremne ideologije na lijevoj i desnoj strani sukobile su se oko zavjereničkog pojma tajne vlade u sjeni često nazvane Novi svjetski poredak koji vuče konce nad svjetskim šefovima država i kapetanima industrije.
Fraza Novi Svjetski Poredak uglavnom je ismijavana kao sofomorična teorija zavjere kojom zabavljaju misli s nedostatakom sofisticiranosti potrebne za razumjevanje nijansi geopolitike. No, ispostavilo se da je srž ideje – jedna od duboke i sveobuhvatne sprege Wall Streeta i vlade s globalističkim dnevnim redom – operativna u onome što veliki broj upućenih zovu “duboka država”.
U posljednjih nekoliko godina, izraz je dobio trakciju u širokom otkosu ideologija. Bivši republikanski kongresni pomoćnik Mike Lofgren kaže da je spona Wall Streeta i stanja nacionalne sigurnosti – odnos u kojem izabrane i neizabrane figure udružuju snage za učvršćivanje moći i služenju stečenim interesima. Nazivajući je “velika priča našeg vremena”, Lofgren kaže da duboka država predstavlja neuspjeh naše vidljive ustavne države i interakcije korporativizma s globalističkim ratom protiv terorizma.
“To je hibrid nacionalne sigurnosti i agencija za sprovođenje zakona: Ministarstvo obrane, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo domovinske sigurnosti, CIA i Ministarstvo pravosuđa. Također je uključen Odjel riznice zbog svoje nadležnosti nad financijskim tokovima,  provedbe međunarodnih sankcija i organske simbioze s Wall Streetom”, objasnio je on.
Čak i dijelovi pravosuđa, odnosno Sud za nadzor stranih obavještajnih službi, spadaju u duboku državu.

Kako posluje duboka država?

Kompleksna mreža između vojno-industrijskog kompleksa, Wall Streeta i Silicijske doline objedinjuje interese poduzetnika obrane, bankstera, vojnih pohoda, i stranih i domaćih nadzornih službi.
Prema Mikeu Lofgrenu, kao i mnogim drugima iznutra, to nije teorija zavjere. Duboka država krije se u jednostavnom prizoru i ide puno dalje od vojno-industrijskog kompleksa.  Predsjednik Dwight D. Eisenhower upozorio je na to u svom oproštajnom govoru prije više od pedeset godina.

 

 

Dok je većina građana barem pasivno svjesna nadzora države i tajnog dogovora između vlade i korporativnih čelnika Wall Streeta, svega nekoliko ljudi je svjesno koliko su obavještajne funkcije vlasti ustupljene privatiziranim skupinama koje ne podliježu nadzoru ili odgovornosti. Prema Lofgrenu, 70%  obavještajnog proračuna ide na izvođače radova.
Štoviše, dok Wall Street i savezna vlada sisaju novac iz gospodarstva, zanemarujući desetke milijuna ljudi na bonovima za hranu i “hapseći” više ljudi nego Kina – totalitarna država s četiri puta više ljudi nego SAD – duboka država je, nakon 9/11, izgradila ekvivalent od tri pentagona, hipertrofiranog državnog aparata koji pazi da proizvođači za obranu, proizvođači za obavještajne službe i privatizirani građani bez odgovornosti marširaju u korak.
Nakon godina služenja u Kongresu, Lofgrenov trenutak istine u vezi ovog pitanja došao je 2001. On je promatrao kako vlada prisvaja ogromnu količinu novca koji je bio namijenjen Afganistanu, ali je umjesto toga otišao u regiju Perzijskog zaljeva. To ga je, kaže on, “razočaralo” u grupu za donošenje odluka [Groupthink], za koju kaže da čuva sve miljenike Washingtona u njihovom načinu marširanja sa svakom osobom što je moguće bliže onoj ispred.
Groupthink – nesvjesna asimilacija pogleda nadređenih i kolega – također radi na tome da Silicijska dolina usmjerava tehnologiju i podatke u savezni nadzor. Lofgren vjeruje kako NSA i CIA ne mogu činiti ono što čine bez Silicijskoe doline. Razvilo se de facto partnerstvo s nadzorskim aktivnostima, olakšano FISA sudskim nalogom.
Lofgren primjećuje kako se sada ovi direktori žele žaliti na strani udjel na tržištu i na štetu koju su tajni i nezakoniti dogovori počinili domaćem i međunarodnom ugledu njihovih brendova. Pod izlikom pseudo-libertarijanstva oni su preuzeli kormilo komercijalnog tech sektora, što je jednako nametljivo kao i NSA. U međuvremenu, montiranje DMCA zakona o intelektualnom vlasništvu – tako da vlada može zatvoriti i globiti građane koji uklanjaju nametnuta softverska ograničenja – odgovara Wall Streetu. Stoga ne čudi da je vlada podržala drakonski zakon na 15 godina.
Također nije začuđujuće da rast korporokracije pomaže duboku državu. Vrata koja se okreću između vlade i novca Wall Streeta omogućuju vrhunskim tvrtkama da ponude vrhunske poslove visokim državnim dužnosnicima i poslušnim vojnim ljudima. To, kaže Philip Giraldi, bivši stručnjak za borbu protiv terorizma i vojni obavještajac CIA-e, objašnjava kako su Clintonovi napustili Bijelu kuću gotovo bankrotirani, ali su ubrzo skupili 100 milijuna $. To također objašnjava kako je bivši general i CIA direktor David Petraeus, koji nema iskustva u financijama, postao partner u KKR tvrtki privatnog kapitala, i kako je bivši vd direktor CIA-e Michael Morell postao viši savjetnik Beacon Global Strategies.
Wall Street je krajnji temelj duboke države, jer ova nevjerojatna količina novca koju stvara može pružiti lak posao onima u vlasti nakon što odu u mirovinu. Nepotizam caruje kako vrata koja se okreću između Wall Streeta i vlade olakšavaju mnogo domaćeg nadmetanja:
Spašavanja banaka, porezne olakšice, te protivljenje prema zakonima koji bi regulirali Wall Street, političke donatore i lobiste. Viši državni dužnosnici, bivši generali i obavještajni operativci visokog stupnja, koji sudjeluju, zateknu se s više milijuna dolara vrijednim domovima u kojima će provesti svoje godine mirovine, ublažene urednom hrpom investicija”, rekao je Giraldi.

Kako je duboka država nastala?

Neki kažu da je ona evolucijski hibridni izdanak vojno-industrijskog kompleksa, dok drugi kažu da je nastala Zakonom Federalnih Rezervi, čak i prije Prvog svjetskog rata. U ovom trenutku, Woodrow Wilson primjećuje:
Došli smo to toga da smo jedna od najgore vođenih, jedna od najcjelovitije kontroliranih i dominiranih vlada u civiliziranom svijetu, više nismo vlada po uvjerenju i glasu većine, nego vlada po mišljenju i prisili male skupine dominantnih ljudi.”
Ovu kvazi-tajnu smutnju koja vuče konce u Washingtonu i još mnogim američkim vanjskim politikama održava korporativna ideologija koja napreduje na deregulaciji, outsourcingu, deindustrijalizaciji i financijalizaciji. Američka izuzetnost ili veliki “Washingtonski konsenzus”, rađa trajni rat i ekonomski imperijalizam u inozemstvu, dok konsolidira interese oligarhije ovdje kod kuće.
Mike Lofgren kaže da ova vlada unutar vlade djeluje izvan poreza i nije ograničena ustavom, niti su njene spletke manje provedive zbog političkih promjena u Bijeloj kući. U ovom svijetu – gdje su duboke državne funkcije nekažnjene – nije važno tko je predsjednik tako dugo dok on ili ona perpetuira rat protiv terorizma, koji služi ovoj međusobno povezanoj mreži posebnih korporativnih interesa i lažljivih geopolitičkih ciljeva.
“Sve dok izdvajanja prođu na vrijeme, popis promocija se potvrđuje, crni (tj tajni) proračun odobrava se automatski bez prethodnog razmatranja, posebne porezne subvencije za pojedine korporacije odobravaju se bez kontroverzi, sve dok se ne postavljaju previše neugodna pitanja, zupčanici hibridne države će se bešumno uklinjavati “, prema Mikeu Lofgrenu u intervjuu s Billom Moyersom.
Zanimljivo, prema Philipu Giraldiju, uvijek militaristička Turska ima svoju duboku državu, koja se koristi otvorenim kriminalom da bi novac tekao. Za usporedbu, duboka država SAD-a oslanja se na simbiotski odnos između bankstera, lobista i proizvođača za obranu,  hibridni mutant koji također posjeduje četvrtu silu [press] i tink-tankove Washingtona.

Ima li nade za budućnost?

Možda. Trenutno se razdor i nemiri nastavljaju graditi. Razne skupine, ustanove, organizacije i dijelovi stanovništva iz svih krajeva političkog spektra, uključujući i Silicijsku dolinu, Occupy, Tea Party, Anonymous, Wikileaks, anarhiste i slobodare s lijeve i desne strane, Electronic Frontier Foundation, te zviždače poput Edwarda Snowdena i druge koji počinju snažno propitkivati i odbijati labirint moći koji pokazuje duboku državu.
Mogu li ove skupine – možemo li mi, ljudiprevladati podjele i ovladati taktikom koja služi za gušenje neslaganja? Budućnost slobode može ovisiti o tome.

 

 

 

 

 

 

 

Comments

comments

LEAVE A REPLY